PRImarna-MEDicina

Prioritet za imunitet !

Terapija stresa

Stresna reakcija se odigrava u tri faze:

1. Faza alarma (Šoka)

Kada individua postaje svesna prisustva stresogenog faktora i obraća pažnju na njega u cilju definisanja i procene stresora. Tada se na emocionalnom planu uočava zbunjenost, neverica prema okolini. Procesi opažanja i mišljenja su narušeni tako da je otežana objektivna ocena situacije i donošenje pravilnih rešanja. Usled sužene percepcije  često dolazi do fiksiranja za po-jedine detalje dok se druge karakteristike zane-maruju (fenomen tunelskog viđenja).

2. Faza mobilizacije (Aktivnog suprotstavljanja)

Ovu fazu karakteriše mobilizacija resursa celog organizma radi suprotstavljanja delovanju stresora i razvoju neželjenih posledica. Vrši se analiza situacije, suočavanje sa okolnostima, tes-tiraju se moguća rešenja i donosi konačna od-luka o suprotstavljanju i savladavanju izvora stresa ili se preduzima bekstvo iz stresne situacije.  Ukoliko se ni aktivnom borbom ni bekstvo ne razreši stresna situacija dolazi do regresije na mentalno-emocionalnom i bihevioralnom planu, javljaju se greške, aktiviraju neke automatske navike, a u daljem toku i neki instiktivni šabloni. Ako sve ovo ne da pozitivne rezultate nastupa treća faza.

3. Faza sloma ličnosti (Faza iscrpljenja i dezintegracije)

Dolazi do slabljenja kompenzatornih mehanizama ličnosti, javlja se rasejanost, nemogućnost koncentracije, a mogućaje i pojava inhibicije i ukočenosti. Ponekad se javlja i intenzivni strah i panika, a u ekstremnim slučajevima mogu se ispoljiti akutni psihički poremećaji ili psihosomatska oboljenja

TERAPIJA

U situacijama ekstremnog opterećenja koje prevazilaze  čovekove normalne kompenzatorne mogućnosti, dolazi do javljanja stresa i patoloških procesa što izaziva pad radne i ukupne aktivnosti.  Efikasnost prevladavanja stresa u najvećoj meri zavisi od intenziteta i trajanja stresnih poremećaja nastalih pod dejstvom stresnih faktora, ali i od situacije i opštih okolnosti u kojima se koriste mere za prevazilaženje stresa, kao i od kapaciteta i sposobnosti osobe koja je doživela stres. Takve osobe najčešće se obraćaju za psihološku i medicinsku pomoć, koja podrazumeva:

  • razgovor sa poverenjem i naklonjenošću,
  • upoznavanje sa problemima na poslu i u životu,
  • informisanje o prirodi stresnih događaja,
  • promena posla,
  • učestvovanje u kulturno zabavnim aktivnostima,
  • druženje,
  • aktivan odmor i rekreacija,
  • boravak u prirodi na svežem vazduhu,
  • održavanje pozitivnog raspoloženja,
  • bolja organizacija radnog i slobodnog vremena,
  • podsticanje individualne stvaralačke aktivnosti,
  • zgradnja poželjnog stila življenja,
  • jačanje volje, kondicije, psihološke izdržljivosti i tolerancije na psihički stres i frustracije,
  • sticanje veština za samokontrolu i vladanje stresom kroz trening i relaksaciju (joga, vežbe),
  • podizanje samopouzdanja optimizma i opšteg nivoa psihičkog zdravlja,
  • medikamentozna terapija za vegetativno smirenje i
  • lečenje u odgovarajućim ustanovama
  • U prevenciji i brzom i lakšem prevazilaženju stresa koriste se PRIMED 10 i PRIMED 13 koji opuštaju nervni sistem, ishranjuju nervne ćelije i jačaju organizam dajući mu jednu novu energiju.