PRImarna-MEDicina

Prioritet za imunitet !

Hrana koja topi kamen u bubregu


Kamen u bubregu (nefrolitijaza) je najčešće oboljenje mokraćnih organa i najčešće zahvata muškarce od 20 do 40 godina, čak četiri puta češće nego žene. Pojava bolesti se često ponavlja u porodici, što u određenoj meri govori u prilog genetskoj predispoziciji.
Filtracijski mehanizam bubrega vrši koncentrisanje mokraće, optimalno zadržavanje potrebnih i uklanjanje nepotrebnih produkata metabolizma iz krvotoka ( minerala, šećera, hemijskih jedinjenja…) U trenutku kada mokraća postane zasićena mineralima i supstancama koji podstiču stvaranje kamena u bubregu, oni se talože jedan preko drugog i formiraju kristale koji sve više rastu i formiraju sve veći kamen.
Neki ljudi često nose kamen u bubregu čitav život i pri tome nisu svesni njegovog postojanja. Razlog tome je što je veliki kamen u bubregu uglavnom nepokretan i miruje u mokraćnom kanalu, za razliku od malih, koji su mobilni i često daju simptome. Kamen u bubregu velikih dimenzija često nema akutne simptome, mada dugo i “tiho” uništava bubrežnu funkciju.
Definitivno, najneprijatniji simptom nefrolitijaze nastaje kada se kamen u mokraćnom kanalu pokrene. Nastaje bol koji je jak, iznenadan, počinje u lumbalnom delu leđa i širi se preko stomaka u karlicu i u prepone. Kristali imaju nepravilne, oštre ivice koje, ako se pokrenu duž mokraćnog kanala oštećuju unutrašnjost mokraćovoda i uzrokuju krvarenje i spazam. Ovo dovodi do zastoja mokraće, jake boli i nemira uz nemogućnost pronalaženja bezbolnog položaja tela.. Ponekad se javljaju i mučnina, povraćanje, krv u mokraći, može se javiti i povišena temperatura, jeza i drhtavica.
Najbolja ishrana za određene vrste bubrežnog kamena
Postoji nekoliko vrsta kamenja u bubregu koji se međusobno razlikuju po svom hemijskom sastavu.
-kalcijumski (neorganski): oksalatni, fosfatni, karbonatni.
-uratni.
-cisteinski.
-struvitni ili infekcijski.
Kalcijumski kamen je daleko najčešći, na njega otpada oko 80% svih kamenova u bubregu, a nastaju zbog poremećaja metabolizma, apsorbcije i reapsorpcije kalcijuma i ostalih materija koje se na njega vežu i formiraju kamen u bubregu. Najčešće se javlja okasalatni kamen ( kristali kalcijum oksalata koji nastaju kod smanjenja količine raspoloživog kalcijuma u organizmu). Kalcijum se u crevima veže za oksalate i time onemogućava njihovu preteranu apsorpciju u crevima , pa kad se pojavi kamen u bubregu ove vrste, preporučuje se povećan dnevni unos kalcijuma, do 1200 mg uz obrok. Treba izbegavati namirnice bogate oksalatima: čokoladu sa visokim procentom kakaa, jagode, cveklu, repu, španać, orašaste plodove, špargle, bobičasto voće, brokoli, smokve, narandže, ananas, blitvu, luk, peršun, jabuke, mekinje, kikiriki, čaj, kofein, pivo, mleko, sladoled.
Preporučljivo je, u slučaju postojanja oksaltnog kamena u bubregu, dodati u ishranu i magnezijum koji pomaže pri razgradnji oksalata. Količina oksalata u hrani se može smanjiti i načinom spremanja hrane, kuvanjem čak 85% oksalata nestaje, dok dinstanjem nestaje maksimalno 50% oksalata u hrani.
Ukoliko je, pak kamen fosfatni ili karbonatni, treba izbegavati namirnice sa visokim sadržajem kalcijuma-mleko i mlečne proizvode, jaja, celer, banane, špargle, lisnato zeleno povrće. Treba dati prednost namirnicama sa većim sadržajem magnezijuma (žitarice, leguminoze).
Apsorpciju kalcijuma u digestivnom sistemu smanjuju vlakna iz hrane kojima obiluju raž, ječam, pirinač, žitarice uopšte.
Pokazalo se i da smanjen unos soli, natrijuma pre svega, smanjuje izlučivanje kalcijuma preko bubrega, pa se u slučaju kalcijumskog kamena preporučuje maksimalni dnevni unos natrijuma na 3500mg.
Drugi po učestalosti, uratni kamen u bubregu, nastaje taloženjem mononatrijum- urata, usled poremećenog metabolizma mokraćne kiseline. Česta su pojava kod gihta, u sklopu uratnog artritisa i kod osoba koje primaju neki vid hemoterapije. Obzirom da mokraća povećane kiselosti pogoduje stvaranju uratnog kamena, potrebno je alkalizovati urin pažljivim odabirom hrane i dodavanjem sode bikarbone u ishranu. Namirnice koje treba izbegavati su one koje su bogate proteinima i purinima: iznutrice, suhomesnati proizvodi, riba, dimnjeno meso, mahunarke, gljive i orašasti plodovi. Savetuje se što manji unos soli i alkoholnih pića.
Cistinski kamen u bubregu nastaje kod nasledne bolesti, cistinurije, kod koje je poremećen metabolizam, odnosno pojačano izlučivanje aminokiselina: cisteina, arginina, lizina, histidina. Kod pojedinaca sa cistinurijom je pojava kamena u bubregu jako česta, kod 50% obolelih. U ishrani treba izbegavati namirnice bogate cisteinom i metioninom: mleko, meso, surutku, jaja, ribu.
Struvitni, odnosno kamen nastao kao posledica učestalih infekcija mokraćnih organa uzročnicima iz rodova Proteus, Providentia, Klebsiella i Serratia. Obično su velikih dimenzija i kao takvi nemaju simptoma. Kod njih je najbitnija prevencija infekcija i redovna hidratacija.