PRImarna-MEDicina

Prioritet za imunitet !

Astma

astmaAstma je hronično nezarazno oboljenje pluća koje se karakteriše povremenom pojavom upale i suženja disajnih puteva. Tipični simptomi astme su:

  • Kašalj
  • “Sviranje” u plućima pri disanju (vizing)
  • Osećaj gušenja i nedostatka vazduha
  • Stezanje u grudima

Astma se može javiti kod osoba svih uzrasta, ali najčešće počinje u detinjstvu.

 

Šta je uzrok astme?

Uzrok nastanka astme još uvek nije otkriven, mada je zapažena značajna uloga naslednih faktora (češća pojava bolesti preosetljivosti kod bliskih rođaka, kao što je alergijski rinitis, ekcem ili astma).

Zašto se javljaju simptomi astme?

Za razumevanje astme potrebno je znati kako disajni putevi funkcionišu. Disajni putevi su cevastog oblika, i počevši od dušnika, preko bronhija i bronhiola, oni se granaju do najsitnijih delova, alveola. Unutrašnjost disajnih puteva je obložena sluzokožom, a oko disajnih puteva smešteni su glatki mišići, čijim se stezanjem i opuštanjem menja promer disajnih puteva. Kod osoba sa astmom, disajni putevi su prekomerno osetljivi na dejstvo različitih faktora. Ta preosetljivost, ili hiperreaktivnost karakteriše se otokom i povećanim stvaranjem sekreta u disajnim putevima. Takođe, glatki mišići oko disajnih puteva se kontrahuju (grče), što dodatno smanjuje lumen disajnih puteva i otežava disanje.

Da li su simptomi astme uvek isti?

Izraženost simptoma astme može značajno varirati. Nekada, simptomi su blagi i prolaze čak i sami od sebe, ili uz primenu minimalnih doza lekova. Ukoliko su simptomi izraženiji i duže traju, govorimo o akutnom astmatičnom napadu. Ukoliko su simptomi izraženi, traju duže od 24h, i ne reaguju na primenjenju terapiju, govorimo o akutnom teškom napadu astme (status astmatikus). Akutni teški napad astme je najteži oblik ispoljavanja astme koji nekada ugrožava život pacijenta.

Kako se postavlja dijagnoza astme?

Dijagnoza astme se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i testova funkcije pluća.
U anamnezi (razgovoru sa pacijentom) važan podatak predstavlja prisustvo astme ili alergijskih poremećaja (ekcem, alergijski rinitis) kod bliskih srodnika. Prisustvo astme kod roditelja ne znači da će dete sigurno imati astmu, ali na sklonost ka alergijskim reakcijama nasleđe svakako ima uticaja.
Značajno je ispitati i učestalost javljanja simptoma astme u odnosu na godišnje doba ili druge faktore, tzv. „okidače“ koji mogu uticati na pojavu simptoma astme.
Klinički pregled uključuje pregled stetoskopom, u toku kog se obraća pažnja na prisustvo vizinga (zviždanja, sviranja u plućima). Odsustvo vizinga ne isključuje prisustvo astme, jer se vizing čuje samo u toku pogoršanja astme, dok je van napada disajni šum uglavnom potpuno normalan.
Spirometrija je dijagnostička metoda u toku koje se ispituje očuvanost funkcije pluća. Merenjem količine vazduha koji se udahne i izdahne dobija se značajan podatak o stanju pluća. U zavisnosti od toga koji od volumena i kapaciteta je snižen, može se zaključiti da li se radi o restriktivnom ili opstruktivnom poremećaju.
Testiranje na poznate inhalatorne i nutritivne alergene (alergo-test) se može izvršiti kako bi se identifikovali “okidači” astmatičnog napada.

Lečenje astme

Lek za astmu još uvek nije otkriven. Međutim, primenom odgovarajuće terapije moguće je veoma uspešno kontrolisati ispoljavanje simptoma. Dobra kontrola astme ima za cilj:

  • Prevenciju nastanka hroničnih i problematičnih simptoma
  • Smanjenje potrebe za upotrebom lekova za smirivanje akutnog napada astme
  • Smanjenje mogućnosti razvoja teže kliničke slike (status astmatikus), koja može imati ozbiljne posledice po obolelog.
  • Normalan ritam odmora i sna, kao i obavljanje svakodnevnih aktivnosti

Lekovi koji se koriste u tretmanu astme mogu se podeliti u dve grupe:
Lekovi za smirivanje akutnih simptoma
Ovi lekovi omogućavaju brzo i efikasno opuštanje mišića koji okružuju disajne puteve, čime se omogućava normalan protok vazduha u disajnim putevima. Inhalatorni beta-2 agonisti su lek izbora u tretmanu akutnih simptoma astme. Svaka osoba sa astmom mora uvek imati pri ruci inhalator (pumpicu) i primeniti lek odmah po pojavi karakterističnih simptoma, kako bi se sprečilo dalje napredovanje simptoma.
Lekovi za prevenciju nastanka akutnih simptoma
Inhalatorni kortikosteroidi su lek izbora u dugoročnom tretmanu astme. Kortikosteroidi smanjuju zapaljenje i otok sluzokože disajnih puteva, čime se prevenira nastanak akutnih simptoma astme. Tokom godina, razvijeni su novi kortikosteroidni lekovi, koji se minimalno apsorbuju u krvotok, pa je mogućnost razvoja neželjenih efekata manja.
Inhibitori leukotriena takođe imaju za cilj da smanje zapaljensku reakciju. Ovi lekovi su dostupni u vidu tableta.
Dugodelujući beta agonisti se uglavnom dodaju inhalatornim kortikosteroidima, nikada se ne koriste samostalno u dugoročnom tretmanu astme.
Anti IgE antitela neutrališu klasu antitela IgE, koji posreduju u reakcijama preosetljivosti. Ovi lekovi se uglavnom primenjuju 1-2x mesečno, u vidu injekcija.

Astma je stanje koje se veoma dobro može držati pod kontrolom. Redovni kontrolni pregledi su važan deo tretmana, kako bi se pratila uspešnost propisane terapije, i na vreme preduzele mere u slučaju pogoršanja simptoma.

Reference:
https://www.asthmaaustralia.org.au/
https://www.nhlbi.nih.gov/health/health-topics/topics/asthma/treatment
http://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/asthma/basics/definition/con-20026992