Domaći i “divlji” med

“Divlji” med proizvode divlje pčele, za razliku od domaćeg meda koji se proizvodi u pčelinjacima kontrolisanim od strane čoveka.

Postoji stav i mišljenje da je divlji med kvalitetniji, čistiji i zdraviji u odnosu na domaći med proizveden u pčelinjaku.

Svakako, postoje razlike između ove dve vrste meda, međutim, ne može se tvrditi da je divlji med sasvim sigurno kvalitetniji u odnosu na domaći med samo zato što potiče iz košnica koje su same pčele napravile u prirodi.

Osnovna prednost organizovanog čuvanja pčela u pčelinjacima je mogućnost kontrolisane proizvodnje meda sličnih karakteristika i sastava.

Svakako, i u slučaju domaćeg meda postoje varijacije u sastavu i količini dobijenog meda u odnosu na spoljašnje uslove, ali, značajno manje u odnosu na med koji proizvode “divlje” pčele.

Divlje i domaće pčele mogu npr. da sakupljaju nektar i na istoj geografskoj površini. Dakle, sakupljaju isti nektar sa istih cvetova na istom polju. Glavna razlika je sredina u koju se pčele vraćaju nakon sakupljanja nektara. Domaće pčele se vraćaju u pčelinjak koji čovek održava na odgovarajući regulisan način. Divlje pčele prave košnice na različitim mestima, često menjaju staništa, što čini nemogućim kontrolisanje kvaliteta dobijenog meda.

Pčelari koji imaju svoje košnice vode računa o pčelama, kao i o svim fazama u proizvodnji meda. To podrazumeva vođenje računa o zdravlju pčela, kontrolu košnica i pčela. Aktivan nadzor košnica je neophodan kako bi se sprečila kontaminacija pčelinjaka i meda kao krajnjeg proizvoda.

Koje su mane “divljeg meda”?

Kako se u prirodi pčele samostalno brinu o pčelinjaku, postoji nekoliko nesigurnosti koje se moraju uzeti u obzir. Pre svega, moguća je kontaminacija meda različitim toksičnim materijama koje pčele “pokupe” zajedno sa nektarom različitih vrsta biljaka. Zatim, divlji med obično sadrži veći procenat vode koja olakšava nastanak fermentacije. Divlje pčele često migriraju. Tako, ukoliko pčele napuste košnicu u kojoj još uvek ima meda, postoji mogućnost da je kontaminiraju insekti i paraziti. Ako naiđemo na napuštenu košnicu u prirodi, ne možemo da znamo koliko je dugo napuštena, a što više vremena prođe, veća je verovatnoća da je došlo do kontaminacije.

S’ druge strane, postoje i određene nesigurnosti i kada je u pitanju proizvodnja meda u registrovanim pčelinjacima. Jedino uz poštovanje svih propisanih i preporučenih mera za gajenje pčela, održavanje pčelinjaka, sakupljanju i čuvanju meda moguće je obezbediti odgovarajući kontrolisani kvalitet meda. Ukoliko se ove mere ne poštuju, i u domaćim pčelinjacima moguće je da postoji kontaminacija.

Med ima nebrojeno mnogo blagotvornih efekata na čovekov organizam zbog kojih bi trebalo da bude nezaobilazni sastavni deo jelovnika svakog domaćinstva.

Preporuka je da se med uvek nabavlja iz proverenih izvora, kako bi bili sigurni u njegov kvalitet.