PRImarna-MEDicina

Prioritet za imunitet !

Endokrinološki sistem

endokrinisistem

Endokrinologija je grana medicine koja se bavi poremećajima endokrinog sistema sastavljenog od žlezda i hormona koji se luče iz njih. U endokrinim žlezdama, pod uticajem informacija iz spoljašnje ili unutrašnje sredine, sintetišu se hormoni koji su odgovor na te informacije. Hormoni su odgovorni za aktivnosti u našem organizmu : metabolizam, seksualne aktivnosti, rast, količina vode i minerala u organizmu. Hormoni su organska jedinjenja različite hemijske prirode, koja se (putem krvi, limfe ili cerebrospinalne tečnosti) izlučuju iz žlezda i dospevaju do raznih oragana u ljudskom organizmu. Hormoni pronalaze ciljana tkiva prepoznavajući svoje receptore. Sa receptorima hormoni reaguju na specifičan način i nizom hemijskih reakcija izazivaju metabolički efekat u ćeliji. Njihovo delovanje je vrlo specifično, pa nedostatak hormona dovodi do karakterističnih promena u organizmu.
Endokrine žlezde kičmenjaka su različitog porekla – neke nastaju od ždrelnog epitela (štitna, grudna žlezda), druge su u bliskoj vezi sa mozgom (hipofiza, epifiza), dok se treće razvijaju u oblasti bubrega (nadbubrežne žlezda).
Unutrašnje lučenje kao sporednu funkciju mogu vršiti i drugi organi (jetra, pankreas, pojedini delovi creva, bubrezi, srce), a značajnu endokrinu funkciju imaju i polne žlezde.
Hormonska regulacija metaboličkih aktivnosti uključuje hijerarhiju tipova ćelija koje utiču jedna na drugu bilo da bi stimulisali ili izmenili oslobađanje ili aktivnost određenog hormona. Sekrecija hormona iz endokrinih ćelija je stimulisana hemijskim signalima koji potiču iz viših ćelija u hijerarhijskom sistemu. Kod sisara je glavni koordinator hormonske aktivnosti, hipotalamus koji reaguje na impuls primljen iz centralnog nervnog sistema.

Endokrini sistem

Hipofiza je jedna od najvažnijih endokrinih žlezda našeg organizma. Smeštena je u udubljenju klinaste kosti (turskom sedlu). Spojena sa hipotalamusom. Sastoji se iz tri režnja : prednjeg (adenohipofiza), srednjeg (intermedijarni) i zadnjeg (neurohipofiza).
Prednji režanj hipofize, adenohipofiza, luči dve grupe hormona :
Somatotropni hormon (hormon rasta) koji reguliše rast i razvoj organizma.
Tropini (stimulini) koji direktno utiču na rad drugih žlezda.
U grupu troponina spadaju:
Tireotropni hormon (TSH) – simuliše lučenje štitne žlezde.
Adenokortikotropni hormon (ACTH) – stimuliše rad kore nadbubrežne žlezde.
Folikulostimulirajući hormon (FSH) – simuliše razvoj folikula jajnika i lučenje estrogena; kod muškarca uslovljava spermatogenezu.
Luteostimulirajući hormon (LH) – stimuliše lučenje polnih hormona žene (progesteron) i muškarca (testosteron).
Luteotropni hormon (LTH) – izaziva lučenje mleka kod žena (prolaktin).
Zadnji režanj hipofize, neurohipofiza, predstavlja mesto gde se deponuju hormoni stvoreni u hipotalamusu : antidiuretični hormon (vazopresin) koji stimuliše reapsorpciju vode iz primarne mokraće i oksitocin koji pojačava kontrakcije materice prilikom porođaja i stimuliše naviranje mleka nakon porođaja.

Endokrini pankreas sadrži Langerhansova ostrvca koja se sastoje od 3 tipa ćelija α, β i γ. Ćelije β luče insulin, a ćelije α luče glukagon. Ova dva hormona deluju antagonistički na metabolizam glikoze – insulin smanjuje, a glukagon povećava koncentraciju glikoze u krvi. Oba su podjednako važna upravo zbog svog antagoničnog svojstva. Pri nedostatku insulina dolazi do hiperglikemije (povišen nivo šećera u krvi) što izaziva šećernu bolest, dok pri nedostatku glukagona dolazi do hipoglikemije (smanjen nivo šećera u krvi) što može prouzrokovati komu.

Štitna žlezda se nalazi priljubljena uz prednju i bočne strane grkljana i dušnika. Na rad štitne žlezde utiče adenohipofiza preko Tireotropnog hormona (TSH) koji stimuliše rad štitnjače. Tiroida luči hormone (tiroksin, trijodotironin i tirokalcitonin) za čiju je sintezu neophodan jod. Tiroksin i trijodotironin utiču na fizički i psihički rast i razvoj. Tireokalcitonin snižava nivo kalcijuma u krvi i zajedno sa parathormonom i vitaminom D reguliše okoštavanje kostiju.
Paratireoida ili paraštitna žlezda je parna žlezda. Luči parathormon koji reguliše količinu kalcijuma i fosfora u krvi i kostima.

Nadbubrežne žlezde se nalaze na gornjim polovima bubrega. Sastoje se iz dva dela, kore i srži, koji se međusobno razlikuju i po poreklu i po funkciji.
Kora nadbubrežne žlezde luči mineralokortikoide aldosteron i kortikosteron, koji regulišu promet minerala (natrijuma i kalijuma) i vode, čime održavaju homeostazu. Ovi mineralokortikoidi se nazivaju hormoni koji čuvaju život.
Kora nadbubrežne žlezde luči i glikokortikoide (kortizol) koji regulišu promet ugljenih hidrata, proteina i lipida. Androgeni i estrogeni hormoni kore nadbubrežne žlezde utiču na razvoj polnih organa u dečijem uzrastu.
Srž nadbubrežne žlezde luči adrenalin i noradrenalin. Njihovo dejstvo je slično dejstvu simpatičkog nervnog sistema iz koga i dolazi impuls koji stimuliše njihovo lučenje – ubrzavaju rad srca i povećavaju krvni pritisak.

Polnie žlezde su pod uticajem adenohipofize. Endokrina uloga testisa ogleda se u aktivnosti Lejdigovih ćelija koje luče testosteron koji, u pubertetu, dovodi do rasta polnih organa i razvića sekundarnih polnih odlika dečaka. Ovarijum luči estrogene i progesteron. Estrogeni u pubertetu utiču na razvoj polnih organa i sekundarnih polnih odlika devojčica. Oba hormona regulišu menstrualni ciklus kod žena. Progesteron ima važnu ulogu i u trudnoći, jer je njegova funkcija da održava trudnoću dok se na obrazuje placenta. Tada placenta preuzima ulogu održavanja trudnoće lučenjem ovih hormona.
Dakle, uloga hormona u našem organizmu je vrlo značajna. Hormoni regulišu i održavaju celokupan metabolizam, sastav krvi i drugih telesnih tečnosti i normalno funkcionisanje organa. Oni vrše kontrolu i obezbjeđuju rast i razvoj različitih tkiva, organa i celokupnog organizma. Gotovo da nema procesa koji nije neposredno ili posredno pod uticajem jednog ili više hormona. Svaki hormon ima specifične uticaje na metabolizam i funkciju posebnih organa.
Usled nedostatka, smanjenje sinteze ili povećanog stvaranja hormona mogu nastati promene u hemijskim reakcijama koje remete metabolizam i tako izazivaju razne poremećaje i bolesti.