PRImarna-MEDicina

Prioritet za imunitet !

Minerali bitni za pravilno funkcionisanje organizma II

Kalijum

Ovaj mineral se ponaša „suparnički“ prema natrijumu tako što podstiče njegovo izlučivanje i time sprečava štetno delovanje viška natrijuma u organizmu. Kalijum je potreban za prenos poruka kroz nerve, za pravilan rad srca, za metabolizam masti, ugljenih hidrata i belančevina. Udružen sa fosforom prenosi kiseonik do mozga. Izvori kalijuma su : nemasno meso, cerealije, povrće, mahunarke, čitavo zrnevlje, leguminoze, semenke suncokreta, voće (posebno sušeno), urma, smokva, breskva, orah, banana, voćni sokovi (oko 50% od svih minerala čini kalijum), hrana iz mora, koštunjavo voće, masline, kupine, maslačak. Apsorpciju pomažu: natrijum, B6, neomycin, a odmažu: kafa, ekscesivni unos šećera, stres, alkohol, kortizon, colchicin i laksativi. Do gubitka kalijuma preko bubrega dovode: penicilin, phenolphthalein i diuretici (neki).

Nizak nivo kalijuma uzrokuje – parestezije i noćno mokrenje, slabost skeletnih mišića do flakcidne paralize, paralitički ileus, iregularan, usporen ritam srca. Kod manjka su zabeleženi i žeđ, akne, suva koža, zatvor, nervoza, nesanica.

Visok nivo kalijuma uzrokuje – slabost skeletnih mišića do flakcidne paralize. Može doći do abdominalne distenzije i dijareje.

Natrijum

I ovaj mineral ima ulogu da sa ostalim mineralima (kalijumom i hlorom) deluje na protok hranljivih materija između ćelija i međućelijske tečnosti. Osim toga, natrijum stvara ravnotežu između kalijuma i kalcijuma kako bi bio obezbeđen normalan rad srčanog mišića. Natrijum se, gotovo po pravilu, nalazi više nego što je potrebno u organizmu. Unosi se putem kuhinjske soli. Prevelika količina natrijuma u telu izaziva visok krvni pritisak, oboljenja srca, gzbitak kalijuma, a to ima za posledicu grčenje mišića, nepravilan rad srca i osećaj umora.

Izvori natrijuma su: kuhinjska so, produkti mora, mleko, sir, jaja, povrće, hleb, pšenica i pšenične klice, ovseno brašno, mrkva, karfiol, celer, spanać, radič, leguminoze, orasi, suva šljiva.

Hlor

Glavni anorganski anjon ekstracelularne tečnosti. Ima važnu ulogu u održavanju acidobazne ravnoteže. Ukoliko se hlorid gubi nastaje alkaloza, a ukoliko se zadržava nastaje acidoza. Sa natrijumom učestvuje u kontroli osmolarnosti telesnih tečnosti. Visoke koncentracije hlora nalaze se u sekretu gastrointestinalnog trakta i u cerebrospinalnom likvoru.

Izvori hlora iz hrane su:  kuhinjska so, produkti mora, masline, produkti životinjskog porekla.

Sumpor  je potreban organizmu u količini od oko 5 g dnevno. Ulazi u sastav nekih vitamina (B), enzima i nekih aminokiselina. Pomaže jetri u lučenju žuči; sa B – kompleksom deluje na bazalni metabolizam;  neki enzimi, koji se nalaze u biljkama, sadrže sumpor i imaju fermentativne osobine: papain, bromalin i ficin. U biljkama su nađene materije koje sadrže sumpor i koje mogu da izazovu gušavost. Sa adekvatnim unosom proteina obezbeđuju se dovoljan unos sumpora. Nedostatak sumpora izaziva zapaljenje kože, oštećenje noktiju i kose. Izvori sumpora iz hrane su: meso, riba, živina, jaja, sirevi, mleko, luk, detelina (lucerka), slačica.

Mangan

Da bismo imali dobru razmenu materija u kostima i da bi se obavljale mnoge enzimske reakcije, potreban je mangan. Ovaj mineral ima ulogu u stvaranju polnih hormona, hormona štitne žlezde, a utiče i na bolje pamćenje. Mangan jon jako inhibira reakciju peroksidacije lipida; pomaže tkivnoj respiraciji; zajedno sa vitaminom K enzimi koji sadrže mangan pomažu zgrušavanje krvi;  pomaže utilizaciju vitamina B1, E i H u ćelije; između mangana i gvožđa je utvrđen izvestan odnos koji se ogleda u tome što mangan reguliše odnos fero i feri oblika gvožđa. Previše mangana smanjuje iskorištavanje gvožđa u organizmu; mangan je zajedno sa hromom neophodan za stvaranje insulina i normalno korištenje glukoze. Apsorpciju pomažu: vitamin B1, E, fosfor i kalcijum, a odmažu: ekscesivni unos fosfora i kalcijuma.

Manjak mangana uzrokuje : gubitka sluha, vrtoglavice i ataksije. Sterilitet kod oba pola nekada je uzrokovan manjkom mangana. Posebno u terapiji steriliteta kod muškaraca daje se zajedno sa: vitaminom C, kalcijumom i magnezijumom. Višak mangana dovodi do otežanog kretanja i malaksalosti.

Izvori mangana iz hrane su : jetra, bubrezi, žumance, čitava zrnevlja, mekinje, orasi, leguminoze, hmelj, voće, banane, ananas, ribizle, zeleno lisnato povrće, grašak, repa, celer, kakao, čaj.

Cink

Bez cinka mnogi enzimi ne bi mogli obaviti svoj zadatak. Cink učestvuje u sintezi belančevina, u metabolizmu ugljenih hidrata, u disanju tkiva. On ulazi u sastav insulina. Cink čuva zdravlje kože, centralnog nervnog sistema, organa za disanje. Kontroliše normalan razvoj ploda.

Manjak cinka uzrokuje zastoj u rastu (kao između osme i desete godine života), gubitak apetita, hipoganadizam, usporen seksualni razvoj, uvećana jetra, uvećana slezina, proliv, veoma gruba koža, alopecija, izmenjeno čulo ukusa i mirisa i slabo zarastanje rana. Višak cinka može dovesti do poremećaja od strane nervnog i digestivnog sistema.

Izvori cinka iz hrane su meso (organi), riba, jetra, jaja, ostrige, mleko, neobrađene žitarice, pšenične klice, soja, pasulj, suncokretovo seme, spanać, grašak, boranija, pečurke, sok od grožđa, vino, pivski kvasac.

Selen

Ovaj mineral je snažan antioksidant (sprečava propadanje zdravih ćelija), a povećava i otpornost organizma prema bolestima. Ako se veže sa kadmijumom, neće biti apsorbovan u organizmu. Ima ga u suncokretovom semenu, inegralnom pšeničnom brašnu, belom luku, brazilskom orahu.